Jedva čekam novi natječaj! Nema mi ništa uzbudljivije od bijeloga papira, rekao je neki dan arhitekt Goran Rako.
Bijeli papir sadrži u sebi sve mogućnosti, pa tako i mogućnost dosizanja one “konačne” autorske istine koja će jednom i za svagda reći sve, koja će obuhvatiti sve rukavce, putove i stranputice kojima smo prošli i koja će doseći istinsko rješenje. No, bijeli papir prebrzo prestaje biti “bijel”, prebrzo se zaprlja potezima koji bilježe naše pokušaje i pogreške, pa od beskonačne mogućnosti nastane tek još jedan čvor, koji možda sadrži u sebi poneku istinu, no kojem ona “konačna” opet izmiče. Najbolje je zbog toga napasti to beskrajno polje bijelosti tek jednim potezom, onim koji ne dopušta dvosmislenost i ne petlja se sa sitnicama